U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Neka milost i mir Gospodina našega Isusa Krista, koji sjedi na prijestolju vječnosti, budu sa svima vama.
Gospodine, smiluj se. Kriste, smiluj se. Gospodine, smiluj se.
Zamislite na trenutak jednu sasvim običnu, a opet tako dragocjenu scenu iz obiteljskog života. Jedan od onih trenutaka kada se zrakoplov, onaj veliki, srebrni stroj koji je Benjamin toliko volio, polako spušta prema pisti, a on, s onim svojim sjajnim očima punim znatiželje, prati svaki pokret, svaki detalj, svaki zvuk motora. Za nekoga drugoga to je samo buka. Za Bena, to je bila glazba, to je bila mogućnost, to je bio svijet koji se otvara. Bio je dječak koji je gledao u visine ne samo iz hobija, već zato što je njegova duša bila stvorena za prostranstva.
Danas, u Otkrivenju, sveti Ivan nam otvara vrata samog neba. On ne vidi pistu, on vidi Prijestolje. On vidi 'more od stakla kao kristal'. On vidi stvorenja koja dan i noć ne prestaju klicati: 'Svet, svet, svet je Gospodin Bog Svevladar.' To je mjesto gdje je naš Benjamin sada. On više ne gleda zrakoplove sa zemlje; on sada gleda u izvor svake ljepote, u samoga Stvoritelja. On je kod kuće, u onoj vječnoj sigurnosti koju je tražio svojim briljantnim umom i nježnim srcem.
Ali, draga obitelji, dragi mama Thao i tata Alane, znam da je pet mjeseci od onog lipanjskog dana prekratko vrijeme da bi se utišala praznina. Znam da u onim trenucima kada se kod kuće sve smiri, kada se sjetite njegovog osmijeha ili onog trenutka kada je, neopterećen ikakvim računanjem, poželio dati cijelu svoju kasicu-prasicu da pomogne ujaku Williamu, srce zaboli. Nije je razbio, nije je morao nasilno otvoriti jer pomoć je već bila tu, ali ta ponuda – dječak koji želi predati sve što ima za drugoga – to je slika talenta koji je donio stostruki rod. To je bio Ben. On nije bio usmjeren na sebe. On je bio usmjeren na ljubav.
U Evanđelju danas slušamo prispodobu o zlatnicima. Gospodar odlazi i ostavlja sluge da trguju. Jedan je zaradio deset, drugi pet, a treći je, iz straha, zakopao svoj zlatnik u rupčić. Gospodar ga kori: 'Zašto nisi uložio?' Draga mama i tata, znam da se ponekad u tišini noći pojavi onaj tihi, mučni šapat sumnje: 'Jesmo li mogli učiniti nešto više? Je li nam nešto promaknulo? Jesmo li mogli ranije primijetiti?' Slušajte me sada vrlo pažljivo: niste krivi. Niste ništa propustili. Vaša ljubav prema Benjaminu bila je potpuna, bdijuća, brižna, savršena onako kako samo roditeljsko srce može voljeti. Bolest s kojom se Benjamin suočio nije bila posljedica nikakvog propusta, nikakve pogreške, nikakve nebudnosti. U ovom svijetu postoje bitke koje nadilaze svaku ljudsku moć, svaku medicinu, svaku budnost ruku koje su ga držale. Otpustite taj kamen s ramena. Bog vas ne optužuje; On vas grli u vašoj boli. Niste zakazali. Bog ne mjeri našu vrijednost prema onome što smo mogli spriječiti, već prema onome kako smo ljubili. A vi ste voljeli bez zadrške.
Benjamin nije zakopao svoj život. On ga je uložio u vas, u svog brata Ryana, u svaku osobu koju je dotaknuo svojom dobrotom. On je poput onog sluge koji je s radošću umnožio ono što mu je povjereno. Njegov život, iako naizgled kratak, bio je pun ploda. On je vidio svijet, on je istraživao, on je volio. I ta njegova znatiželja, taj njegov briljantni um, sada je u potpunosti uronjen u svjetlost Božju. On je sada na mjestu gdje se više ne plače, gdje je svaka suza obrisana.
Ryane, dragi brate, ti koji si s njim dijelio djetinjstvo, igru, snove i one nebrojene trenutke koje samo braća razumiju, znam koliko ti tvoj brat nedostaje. Znam kako je teško koračati dalje. Ali sjeti se onoga što nosiš u sebi. Ti nisi sam. Ben je u tvom sjećanju, u tvom osmijehu, u tvojoj hrabrosti da nastaviš dalje. Kada pogledaš u nebo i vidiš zrakoplov kako reže oblake, sjeti se da te brat bodri s onih nebeskih visina, da želi da tvoj život bude pun, radostan i hrabar. Nemoj se bojati sanjati, nemoj se bojati živjeti, jer ljubav koju ste dijelili ne umire; ona je postala dio tebe. Ti si čuvar te uspomene, i tvoj život je najljepši dar koji možeš ponijeti.
I baš kao što onaj bunar u Cà Mau, izgrađen u Benovo ime, donosi živu vodu onima koji su žedni, tako i njegova ljubav, ta nježna, tiha dobrota, nastavlja teći kroz ovaj svijet. To je znak da Kraljevstvo Božje nije samo negdje daleko; ono je ovdje, u djelima ljubavi koja činimo u njegovo ime. Svaki put kada ste ljubazni, svaki put kada izdržite još jedan dan, vi činite da on živi.
Braćo i sestre, ako danas nosite teret koji vam se čini preteškim za ponijeti, pogledajte u križ Kristov. Isus je prošao kroz tamu smrti, ali nije ostao u grobu. On je uskrsnuo, i u Njemu naš Benjamin živi punim, vječnim životom. Nema više boli za njega, nema više umora, samo ona svjetlost za kojom je njegova znatiželjna duša oduvijek težila. On je kod kuće, na onoj gozbi gdje se više ne plače. On je kod Oca, a vi ste Njegovi. On vas drži u svojoj ruci, baš kao što je držao Benjamina.
Kada danas izađete iz ove crkve, ponesite sa sobom samo jednu malu odluku. Nemojte nositi težinu pitanja na koja nemate odgovor. Budite blagi prema sebi. Podijelite osmijeh, budite dobri jedni prema drugima, i ako možete, učinite neko malo djelo dobrote u tišini, u Benovo ime. Neka to bude vaš način da kažete: 'Ben, tvoja ljubav i dalje teče kroz nas.' Bog vas blagoslovio, Bog vas držao u svom naručju, i neka vas mir koji sve nadilazi ispuni danas i uvijek. Znajte da niste sami. Bog je s vama, a Benjamin vas čeka, s onim svojim prepoznatljivim osmijehom, na obalama vječnosti. Amen.
For the intentions entrusted to Ben on our prayer wall:
Po Spasiteljevoj zapovijedi i božanskim naukom poučeni, usuđujemo se reći:
Oče naš, koji jesi na nebesima, sveti se ime tvoje, dođi kraljevstvo tvoje, budi volja tvoja, kako na nebu tako i na zemlji. Kruh naš svagdanji daj nam danas i otpusti nam duge naše, kako i mi otpuštamo dužnicima našim, i ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla. Amen.
Neka nas Gospodin blagoslovi, čuva od svakoga zla i privede u život vječni. Amen.
✝ May almighty God bless you: the Father, and the Son, and the Holy Spirit. Amen.